seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
kolotura
četvrtak, 29.04.2010.
Vidiš, ja sam poput biljke. Jer osim na neki način biološki, i psihički se hranim suncem. Pa imam osjećaj da tako reći procvjetam u proljeće, kada me jutra zaslijepljuju, a dane gotovo i tjeram da prođu. Pa stalno nosim torbice i tomu slično, jer nemam džepova za stvari koje su mi neophodne (češalj bi bio najbolji primjer). I volim izlaziti među ulice grada, ponekad i sretati (poznate) ljude u njima, ići apsolutno svugdje biciklom (šteta što i škola nije dovoljno sigurna), ali i hodati, trčati, ponovno zavolim družiti se. I uvjerena sam da mi je kosa ljepša, te se općenito osjećam ljepše, kupujem haljine i nikada se toga ne mogu zasititi. Tek jednim pogledom kroz prozor udijelim si i previše energije. Tada imam osjećaj da ideje tako divno plamte u meni i toliko me uspije ispuniti miris boje, toliko se volim pronaći u linijama, bojama, oblicima i volim sebi dati sebe, više nego ikada. I znaš, gotovo i poludim od sreće!
Voljela bih biti kakav prelijepi cvijet, učini me takvom. Da sva moguća zadovoljstva držim u laticama i korjenju, da ljepota življenja postane bezgraničan hod pod suncem, da me sniježni plašt štiti kada postane prehladno. Toliko bih voljela biti pasivan cvijet i upijati svu divotu riječi i svijeta. Ostvari taj klišej, pobogu.
Koliko god se uvjeravala u suprotno, imati sebe nije dovoljno. Jer i samo jednim pogledom kroz prozor dobijem previše energije za jednu osobu. A zamisli tek da izađem među vreli beton, udahnem sve to što mene drži u cjelini upravo sada - kao jedna to ne mogu podnijeti. Trebam moći nekome pričati o sitnicama, govoriti koliko volim voljeti, trebam govoriti! Satima, dan za danom, danas i ponovno danas. Ne mogu osjetiti sebe u potpunosti bez tebe, ne mogu biti koliko to želim. Vidiš, kao biljka želim rasti. I volim tebi dati sebe.
|